Gnojidba je veoma važan aspekt za sve kulture , voćke nisu izuzetak. Voćar, čak i onaj koji se bavi organskim uzgojem, ne smije potcijeniti ishranu biljaka, jer od toga umnogome zavise količina i kvalitet plodova.

Biljke crpe hranu iz tla jer upijaju korijenje minerala soli otopljene u vodi koja je prisutna u porama. To znači da je zdravo tlo sposobno da adekvatno podrži razvoj biljaka, da bi tlo bilo zdravo potrebno je brinuti o njegovoj hemijskoj, fizičkoj i biološkoj plodnosti .

Gnojidba u organskom voćarstvu polazi od premise uvijek održavanja visokog sadržaja organske tvari u zemljištu , jer je to osnova njegove plodnosti. Umjesto planiranja gnojidbe s proračunima, na osnovu količina svakog pojedinog mineralnog elementa koji su različite biljke uklonile u određenom vremenskom periodu, mora se voditi računa da se ne propusti organska tvar.

Indeks sadržaja

Dragocjena organska tvar

Pod organskom tvari podrazumijevamo svu biomasu koju razlažu i mineraliziraju mikroorganizmi tla. Ovi mikroorganizmi se razmnožavaju i čine različite hranljive materije potrebne biljkama dostupnim za apsorpcijukorijen.

Snabdijevanje organskom tvari odvija se putem komposta, gnojiva raznih životinja, zelenog gnojiva, organskih malčeva i raznih nusproizvoda životinjskog i povrća.

Mnoga organska gnojiva , kao što su stajnjak i kompost, prije svega se smatraju amenderima , odnosno tvarima koje poboljšavaju fizička svojstva tla, kao i snabdevanje hranljivim materijama. U stvari, oni imaju kvalitetu da vrlo glinovita tla čine mekšima, koja tako stvaraju manje pukotina kada su suha. Pješčana tla, koja su poznato da dosta dreniraju, daju veći kapacitet zadržavanja vode zbog spužvastog efekta, a to je prednost u suhim sredinama.

Zemlja bogata organskom tvari poprima prilično tamnu boju i naseljena je od strane mnogih glista. Međutim, kada je zemljište dugo eksploatisano i veoma siromašno organskom materijom, uglavnom nije dovoljna godina dana da se vrati u dobro stanje, već je potrebno duže vreme tokom kojeg je potrebno insistirati na zelenom đubrivu. i dodavanje komposta. Međutim, u ovim slučajevima ne smijemo se nikada obeshrabriti, jer se zemlja sama obnavlja i u određenom trenutku ćemo morati samo da brinemo o održavanju sadržaja postignutog pravilnim uzgojem.

Pored organskih đubriva postoje su drugi mineralnog tipa , koji potiču iz vađenja iz ležištaposebno ili od drobljenja stijena, i ne treba ih brkati s onima kemijske sinteze. Prirodna mineralna đubriva su posebno važna za opskrbu mnogim mikronutrijentima i dovoljna su u malim količinama. To su kamena brašna različitih vrsta, porijekla i sastava, šljake od obrade livenog gvožđa koje su veoma bogate fosforom i glinovitim mineralima. Treba ih raspodijeliti samo u malim šakama ispod krošnje stabla ili u rupi biljke prilikom sadnje biljke.

Šta je biljkama potrebno da bi rasle zdravo

Biljke apsorbuju takozvane makroelemente u velikim količinama: azot (N), fosfor (P) i kalij (K), sekundarne makroelemente (gvožđe, sumpor, magnezijum i kalcij) u umerenim količinama i konačno zahtevaju veoma male količine mikroelementi, koji su ipak veoma važni (bakar, mangan, bor i drugi).

Azot prednjači u rastu stabljika i lišća i garantuje im dobru svetlo zelenu boju. Fosfor je veoma važan za cvetanje i plodonošenje, dok je kalijum neophodan da garantuje dobar slatki ukus ploda i daje biljnoj ćeliji određenu otpornost na zimsku hladnoću i određene patologije. Ova tri elementa stoga nikada ne smiju nedostajati u tlu, đubrenju voćnjakazadatak njihovog obnavljanja.

Gnojidba biljke

Prilikom kopanja rupa za sadnju voćaka neophodno je pomiješati nekoliko kg komposta ili stajnjaka sa nastalom zemljom s kojom potom pokriti rupe. Ove tvari koje se dodaju moraju biti zrele, kako ne bi došlo do truljenja korijena. S vremenom će postati dostupni biljkama zahvaljujući mineralizaciji koju obavljaju mikroorganizmi u tlu i stoga će pružiti ishranu.

Uopšteno govoreći, pošto su oni poboljšivači tla sa niskim procenta hranljivih materija, preporučljivo je dodati pojačanje, odnosno šake peleta stajnjaka i prirodno ekstrahovanog kalijum i magnezijum sulfata, te prethodno pomenuto kameno brašno, kao što su prirodni fosforiti ili zeoliti vulkanskog porekla. Čak i drveni pepeo, ako je dostupan, odlično je organsko đubrivo koje obezbeđuje kalcijum i kalijum, ali se mora distribuirati umereno, samo zaprašivanjem površine ispod lišća. Osim toga, mnoga organska gnojiva koja se kupuju u obliku peleta su dobijena od nusproizvoda klaonica i obično su dobro opskrbljena hranjivim tvarima kao što su dušik, fosfor i kalij. Kao alternativa stajnjaku na pelete, oni su takođe u redu. Ostala manja organska đubriva su svi nusproizvodi prerade povrća, kao što su mrlja, pirinčana ljuska, ostaci sjemenamasno. Sva gnojiva koja su ovdje navedena su prirodnog porijekla i stoga su dozvoljena u organski uzgojenim voćnjacima.

Naknadna gnojidba u voćnjaku

Svake godine biljka troši mnogo tvari za rast i proizvodnju i kada sakupljamo plodove uklanjamo biomasu iz voćnjaka, koja se mora obnoviti da bi se očuvala plodnost životne sredine. Stoga je potrebno gubitke nadoknaditi doprinosima gnojiva, što prirodnije ali u dobrim i redovnim dozama.

Nikada nemojte zanemariti prihranjivanje biljaka krajem ljeta ili početkom jeseni, ni u kom slučaju prije vegetativnog odmora, jer to omogućava biljkama da akumuliraju rezerve ispod kore, u deblu, u granama i u korijenu. Upravo te rezerve će garantovati, početkom narednog proljeća, brzu emisiju pupoljaka i cvijeća. Tek kasnije će biljka nastaviti da proizvodi listove i plodove zahvaljujući upijanju korijena iz zemlje, dok u prvoj proljetnoj fazi uspijeva na nagomilanim rezervama.

Tako ispod projekcije lišća moramo širiti nekoliko šaka stajskog đubriva, peleta ili rastresitih i svih ostalih navedenih proizvoda. Pored kraja ljeta, poželjno je to raditi i u proljeće kao prihranu, jer je u ovoj fazi biljci posebno potreban dušik.

Pazite da ne pretjerate

Čak i organska đubriva mogu biti štetna ako se distribuiraju u prevelikim količinama. U tlu se može stvoriti akumulacija nitrata, koji se duboko ispiru kišama, na kraju zagađujući podzemne vode. Ovaj višak ishrane, a posebno dušika, uzrokuje da biljke imaju pretjeranu vegetativnu bujnost na račun otpornosti na bolesti i parazite kao što su lisne uši.

Gnojivo macerira

Da bi se plodovi dodatno hranili biljke možete i sami proizvesti macerirana gnojiva, baš kao što možete učiniti za povrtnjak. Dvije korisne biljke za ovu namjenu su kopriva i gavez, dobijeni macerat potrebno je razrijediti vodom u omjeru 1:10. Ako se voćnjak navodnjava sistemom kap po kap koji uzima vodu iz rezervoara, moguće je napuniti rezervoar razrijeđenim maceratom.

Kao smjernica, voda mora biti zagarantirana za mlade biljke ljeti u slučaju suše, pa povremeno možemo navodnjavati đubrenjem, odnosno napraviti prirodnu fertirigaciju. Macerirani proizvodi, osim što se distribuiraju po zemlji, mogu se prskati i po lišću.

Međuredno gnojivo

Tokom prvih godina života voćnjaka još uvijek ima dosta razmaka između redova, to se može iskoristiti za jesensku setvu esencija zelenog gnojiva . Zeleno gnojivo se sastoji u tome da rasteusevi koji pozitivno utiču na zemljište (na primer mahunarke koje su fiksatori azota), ove biljke neće biti ubirane, već će se rezati i zakopavati. To je odličan doprinos organske materije, koja nudi dalju prednost smanjenja erozije tla, jednog od najvećih rizika sa kojima se brdoviti tereni suočavaju ako se ogole.

Jesenje zeleno gnojivo koje se vrši u mladi voćnjak se zatim zakopava sljedećeg proljeća, idealno je da se posije mješavina mahunarki, graminacioznih biljaka i rasa.

Doprinos travnatog pokrivača

Travni pokrivač voćnjaka je također odličan način da se tlo obogaćuje. Korijeni mahunarki poput djeteline sintetiziraju dušik zahvaljujući radikalnoj simbiozi s bakterijom koja fiksira dušik i čini ovaj element dostupnim korijenju voćaka. Trava se povremeno kosi, a ostaci se ostavljaju na licu mjesta i raspadaju.

Daljnji unos organske tvari može proizaći iz kompostiranja lišća i ostataka rezidbe, prikladno usitnjenih, ali moramo imati na umu da ovaj materijal za mora biti recirkulacija u voćnjaku mora biti zdrava, bez simptoma bolesti. U teoriji, dobro obavljeno kompostiranje dobro dezinficira materiju od spora patogena, ali nikad se ne zna.

Folijarna gnojidba

Čak i uorganski uzgoj dozvoljeni su neki folijarni tretmani , kao na primjer onaj sa kalcijum hloridom za stablo jabuke, u slučaju simptoma gorke koštice zbog nedostatka ovog elementa. Folijarna gnojidba se također radi sa lithotamnio , što je vapnenačko brašno od morske alge sa biostimulativnim djelovanjem tokom cvatnje i zametanja plodova, te sa tečnom talogom.

Članak Sara Petrucci.